práštati

práštati¹ (komu, se) nesvrš. 〈prez. prȃštām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(komu) {{c=0}}zaboravljati čiju krivnju, oslobađati koga odgovornosti; otpuštati, opraštati 2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}rastajati se s kim pozdravljajući se {{/c}}[∼ se s majkom] {{c=0}}b. {{001f}}napuštati, ostavljati što {{/c}}[∼ se od domovine]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}(taj) (nikome) ne prašta {{c=0}}1. {{001f}}neumoljiv je u provođenju propisa, utjerivanju dugova, primjenjivanju kazne itd. 2. {{001f}}iskorištava svaku priliku da osvoji ženu; {{/c}}∼ se sa životom retor. jez. knjiž. ekspr. {{c=0}}umirati{{/c}}

————————

práštati² nesvrš. 〈prez. -tīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -tēnje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prasnuti{{/ref}}{{/c}}