- proslòviti
- proslòviti (što) svrš. 〈prez. pròslovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròslovljen〉 arh., {{c=1}}v. {{ref}}progovoriti{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prosloviti — proslòviti (što) svrš. <prez. pròslovīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròslovljen> DEFINICIJA arh., v. progovoriti ETIMOLOGIJA vidi proslov … Hrvatski jezični portal
progovòriti — (∅) svrš. 〈prez. progòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. progovòrio/progovòrila ž〉 1. {{001f}}tek dobiti dar govora [dijete je progovorilo] 2. {{001f}}a. {{001f}}reći, izgovoriti, izustiti nakon šutnje, oklijevanja i sl.; prosloviti [napokon ∼] b … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
proslovljívati — (što) nesvrš. 〈prez. proslòvljujēm, pril. sad. proslòvljujūći, gl. im. proslovljívānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prosloviti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
proslovljivati — proslovljívati (što) nesvrš. <prez. proslòvljujēm, pril. sad. proslòvljujūći, gl. im. proslovljívānje> DEFINICIJA v. prosloviti ETIMOLOGIJA vidi proslov … Hrvatski jezični portal
progovoriti — progovòriti (Ø) svrš. <prez. progòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. progovòrio/progovòrila ž> DEFINICIJA 1. tek dobiti dar govora [dijete je progovorilo] 2. a. reći, izgovoriti, izustiti nakon šutnje, oklijevanja i sl. [napokon… … Hrvatski jezični portal