priučiti — priùčiti (koga, što, se) svrš. <prez. prìučīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìučen> DEFINICIJA 1. priviknuti (se) na što ili čemu [priučiti se na novi kompjuter]; naviknuti (se) 2. naučiti izvan redovnih oblika stjecanja znanja i školovanja… … Hrvatski jezični portal
priučíti — ím dov., priúčil (ȋ í) 1. narediti koga sposobnega za opravljanje določenega dela neposredno z opravljanjem tega: priučiti koga za delo s strojem; delavci so se v kratkem času priučili / priučiti se kuhanju / fant se je priučil obrti izučil 2.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
priučivati — priučívati (koga, što, se) nesvrš. <prez. priùčujēm, pril. sad. priùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. priučavati, priučiti ETIMOLOGIJA vidi priučiti … Hrvatski jezični portal
priučavati — priučávati (koga, što, se) nesvrš. <prez. priùčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. priučiti ETIMOLOGIJA vidi priučiti … Hrvatski jezični portal
Slovene grammar — The following is an overview of the grammar of the Slovene language.Grammatical numberThere are four types of inflexion related to the grammatical number in Slovene. The future tense shall be used to demonstrate its usage. The future tense is… … Wikipedia
Grammaire slovène — Article principal : Slovène. La grammaire slovène est l étude de la morphologie et de la syntaxe de la langue slovène. Sommaire 1 Nombres grammaticaux 2 Noms 3 Verbes … Wikipédia en Français
priučávati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. priùčāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}priučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
priučívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. priùčujēm (se), pril. sad. priùčujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}priučavati{{/ref}}, {{ref}}priučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
priučen — prìučen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se navikao na što; koji je sam naučio što SINTAGMA priučeni majstor (zidar itd.) onaj koji je naučio posao radeći i pomažući, koji nema službenu kvalifikaciju ETIMOLOGIJA vidi priučiti … Hrvatski jezični portal
navaditi — nàvaditi (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. nàvadio (se)> DEFINICIJA navići (se), priučiti na što, ne odustajati od čega, biti dosadan, uporan ETIMOLOGIJA vidi navada … Hrvatski jezični portal