pripitomiti — pripitòmiti (se, koga, što) svrš. <prez. pripìtomīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pripìtomljen> DEFINICIJA 1. učiniti pitomim [pripitomiti životinju] 2. (se) postati pitom, postati uljudan, uglađen ETIMOLOGIJA pri + v. pitom … Hrvatski jezični portal
pripitomljiv — pripitòmljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se da pripitomiti ETIMOLOGIJA vidi pripitomiti … Hrvatski jezični portal
pripitomljivati — pripitomljívati (koga, što, se) nesvrš. <prez. pripitòmljujēm, pril. sad. pripitòmljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pripitomiti ETIMOLOGIJA vidi pripitomiti … Hrvatski jezični portal
gòra — gòr|a ž 〈V gȍro, G mn górā〉 1. {{001f}}planina, ob. prema podjeli: niska (500 – 1000 m), srednje visine (1000 – 2000 m; zb. sredogorje); visoka (iznad 2000m) [Zagrebačka ∼a] 2. {{001f}}svaki šumovit kraj ⃞ {{001f}}∼a od čovjeka čovjek vrlo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pripitomljívati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. pripitòmljujēm (se), pril. sad. pripitòmljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pripitomiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pripitòmljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se da pripitomiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȅtna — ž 〈G mn tānā/ ī〉 zool. vrsta lasice (Putorius furo) koja se može pripitomiti i izvježbati za lov na kuniće; pitoma vretica ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pripitomljenost — pripìtomljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je pripitomljeno ili osobina onoga koji je pripitomljen ETIMOLOGIJA vidi pripitomiti … Hrvatski jezični portal
vretna — vrȅtna ž <G mn tānā/ ī> DEFINICIJA zool. vrsta lasice (Putorius furo) koja se može pripitomiti i izvježbati za lov na kuniće; pitoma vretica ETIMOLOGIJA njem. Frettwiesel … Hrvatski jezični portal
učiti — ùčiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ȕčen, gl. im. ùčēnje> DEFINICIJA 1. (što) a. nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu [brzo/lako učiti; učiti napamet; učiti usput] b. pohađati… … Hrvatski jezični portal