gòra

gòr|a ž 〈V gȍro, G mn górā〉 {{c=0}}1. {{001f}}planina, ob. prema podjeli: niska (500 – 1000 m), srednje visine (1000 – 2000 m; zb. sredogorje); visoka (iznad 2000m) {{/c}}[Zagrebačka ∼a] {{c=0}}2. {{001f}}svaki šumovit kraj

⃞ {{001f}}{{/c}}∼a od čovjeka {{c=0}}čovjek vrlo snažne građe, vrlo snažan, stasit; {{/c}}i ∼a zelena {{c=0}}zaključna stalna veza riječi bez doslovnog značenja koja odražava povoljan, optimističan stav prema onome što je upravo rečeno {{/c}}[nas dvoje i ∼a zelena nas dvoje i nitko nam drugi nije više potreban (da bismo bili zadovoljni, da bismo obavili sve poslove itd.){{c=0}};{{/c}} ubacim suđe i uključim struju i ∼a zelena i sve u redu, i nema problema, i baš me briga, i ne može biti bolje]{{c=0}}; {{/c}}krsti vuka, a vuk u ∼u {{c=0}}ima ljudi koji se ne mogu pripitomiti, uvijek ostaju isti; {{/c}}naše ∼e list {{c=0}}onaj koji je iz naših krajeva; {{/c}}što se bijeli u ∼i zelenoj {{c=0}}(početne riječi narodne pjesme »Hasanaginica«) (ob. u šali ili vedrijem raspoloženju) kad se što ističe bjelinom (sijeda kosa, bijela košulja i sl.){{/c}}