Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pokloniti — poklòniti (što) svrš. <prez. pòklonīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòklonjen> DEFINICIJA 1. darovati 2. posvetiti što za predmet zanimanja, rada i sl. [pokloniti pažnju; pokloniti pozornost] FRAZEOLOGIJA pokloniti glavu (život) poštedjeti… … Hrvatski jezični portal
pokloniti — poklòniti se svrš. <prez. pòklonīm se, pril. pr. īvši se, prid. rad. poklònio se> DEFINICIJA 1. pognuti glavu, gornji dio tijela kao znak ob. propisanog poštovanja [pokloniti se kralju] 2. pokoriti se, podčiniti se ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
poklòniti — (što) svrš. 〈prez. pòklonīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòklonjen〉 1. {{001f}}darovati 2. {{001f}}posvetiti što za predmet zanimanja, rada i sl. [∼ pažnju; ∼ pozornost] ⃞ {{001f}}∼ glavu (život) poštedjeti kome život; ∼ ljubav (srce) kome… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pokloníti — klónim dov. (ȋ ọ) 1. nav. ekspr. dati komu kaj a) v last brez plačila: poklonil mi je sliko; pokloniti komu kaj za rojstni dan / v osmrtnicah zahvaljujemo se vsem, ki ste mu poklonili vence in cvetje / vso svojo ljubezen je poklonila otrokom b) … Slovar slovenskega knjižnega jezika
poklanjati — pòklanjati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. pokloniti (što), pokloniti ETIMOLOGIJA vidi pokloniti … Hrvatski jezični portal
pòklanjati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}pokloniti{{/ref}}, {{ref}}pokloniti se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
darívati — (što) dv. 〈prez. dàrujēm, pril. sad. dàrujūći/ ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 dati/davati dar; pokloniti/poklanjati, {{c=1}}usp. {{ref}}darovati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
daròvati — (što) svrš. 〈prez. dàrujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. dàrovān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dati na dar kao znak zahvalnosti, pažnje itd. [darovanome konju se zubi ne gledaju] 2. {{001f}}pravn. dati darovnicu; pokloniti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȃg — m 〈N mn mȃgi, G mágā〉 1. {{001f}}pov. član svećeničke kaste u starih naroda; učenjak, astrolog, svećenik, mudrac 2. {{001f}}onaj kome se pripisuju nadnaravna svojstva; vrač, čarobnjak 3. {{001f}}zast. prosvijetljen čovjek, mudrac 4. {{001f}}retor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
