otúpjeti

otúpjeti (∅, na što) svrš. 〈prez. òtūpīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. otúpio/otúpjela ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}postati tupo {{/c}}[nož je otupio] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}prestati biti osjetljiv b. {{001f}}{{/c}}pren. razg. {{c=0}}oglupjeti{{/c}}