Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
otupiti — otúpiti (koga, što) svrš. <prez. òtūpīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òtūpljen> DEFINICIJA 1. učiniti što tupim [otupiti nož] 2. pren. učiniti da što ne djeluje dovoljno efikasno [otupiti čije napore] ETIMOLOGIJA o (b) + v. tup … Hrvatski jezični portal
otupljivati — otupljívati (koga, što) nesvrš. <prez. otùpljujēm, pril. sad. otùpljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. otupiti ETIMOLOGIJA vidi otupiti … Hrvatski jezični portal
otupljívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. otùpljujēm, pril. sad. otùpljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}otupiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otupjelost — otúpjelōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je otupio ili svojstvo onoga što je otupjelo ETIMOLOGIJA vidi otupiti … Hrvatski jezični portal
otupjeti — otúpjeti (Ø, na što) svrš. <prez. òtūpīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. otúpio/otúpjela ž> DEFINICIJA 1. postati tupo [nož je otupio] 2. a. pren. prestati biti osjetljiv b. pren. razg. oglupjeti ETIMOLOGIJA vidi otupiti … Hrvatski jezični portal
