otpúštati

otpúštati nesvrš. 〈prez. òtpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}olabavljivati pričvršćeno {{/c}}[∼ remen na hlačama] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}a. {{001f}}davati otkaze radnicima {{/c}}[∼ s posla] {{c=0}}b. {{001f}}puštati iz bolnice, iz zatvora i sl. 3. {{001f}}{{/c}}kat. {{c=0}}opraštati {{/c}}[∼ grijehe] {{c=0}}4. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}gubiti hladnoću ili tvrdoću kao jako izraženo svojstvo; odleđivati se, omekšati se (kad se u toploj prostoriji što želi otopiti ili učiniti da se time omekša) b. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}prestati biti zalijepljen, zakorijenjen, smrznut, skrutnut ili skoren (o čemu na što se uhvatila pokorica, što se smrzlo, npr. o posudama za kuhanje koje treba ostaviti u vodi prije pranja, o kruhu koji je bio izložen velikoj hladnoći, pa ga treba ostaviti uz toplu peć ili u toploj prostoriji itd.); otkraviti se, odmočiti (se), odlediti, odmrznuti{{/c}}