- orònuo
- orònuo prid. 〈odr. -ulī〉 {{c=0}}koji je na izmaku snaga, koji je starenjem ili slabljenjem istrošen; propao, trošan, dotrajao {{/c}}[∼ starac]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
orònuo
Look at other dictionaries:
oronuo — orònuo prid. <odr. ulī> DEFINICIJA koji je na izmaku snaga, koji je starenjem ili slabljenjem istrošen [oronuo starac]; propao, trošan, dotrajao ETIMOLOGIJA vidi oronuti … Hrvatski jezični portal
grȍhnuo — (grȍnuo) prid. ekspr. koji je oronuo, vidljivo se porušio, izgubio na snazi; (u šali) ruknuo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
olìnjao — prid. 〈odr. alī〉 1. {{001f}}koji je izgubio onoliko dlake koliko gubi linjanjem (o životinji) 2. {{001f}}pren. pejor. u šali otrcan, ofucan, oronuo (o osobi, idejama, argumentima itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
orònulōst — ž stanje onoga koji je oronuo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
orònuti — svrš. 〈prez. òronēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. orònuo〉 starenjem ili slabljenjem izgubiti snagu; istrošiti se, propasti, dotrajati (o stvarima, ljudima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòdrtina — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}pejor. ružan dio čega srušenog; ruševina, razvalina (kuće, tvrđave i sl.), drtina b. {{001f}}trup, korito napuštenog broda 2. {{001f}}pejor. koji je oronuo, onemoćao (o osobi) [∼ od čovjeka] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ruìna — ž 1. {{001f}}〈ob. mn〉 knjiš. razvalina, ruševina 2. {{001f}}pren. onaj koji je propala zdravlja, potpuno oronuo [∼ od čovjeka] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svjȅž — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je nedavno dobiven ili pripremljen [∼ kruh] b. {{001f}}koji se ne priprema, ne kuha, ne konzervira, koji ostaje u prirodnom stanju; prirodni, opr. kuhan itd. 2. {{001f}}pren. koji se dobro drži; čio,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìstrošen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}dotrajao, koji više ne radi, nije dobar, koji je upotrebom doveden do kraja vijeka trajanja 2. {{001f}}pren. onaj koji više nema snage ni svježine (o osobama); oronuo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svjež — svjȅž prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji je nedavno dobiven ili pripremljen [svjež kruh] b. koji se ne priprema, ne kuha, ne konzervira, koji ostaje u prirodnom stanju; prirodni, opr. kuhan, v. kuhati 2. pren. koji se dobro drži [svjež… … Hrvatski jezični portal
