Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
opterećen — optèrećen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ne može misliti ili djelovati drugačije nego pod teretom svojih predrasuda, mržnje, dogme (i drugih loših ili za nj štetnih osobina + pritisnut fizičkim teretom) ETIMOLOGIJA vidi opteretiti … Hrvatski jezični portal
neoptèrećen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije opterećen, opr. opterećen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neopterećen — neoptèrećen prid. <odr. ī>, opr. opterećen DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. opteretiti, opterećen … Hrvatski jezični portal
optèretiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. optèretīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. optèrećen, gl. im. opterećénje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}staviti teret na što s nekom namjerom (npr. da se što ispravi, zalijepi itd.) b. {{001f}}djelovati silom na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
optèrećenōst — ž stanje onoga koji je opterećen ∆ {{001f}}nasljedna (hereditarna) ∼ pat. bolest uvjetovana nasljednim razlozima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
povíjati — (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. pòvījām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pritiskivanjem ili mehaničkim opterećenjem savijati 2. {{001f}}savijati pod naglim udarcem vjetra [∼ grane; granje se povija] ⃞ {{001f}}∼ se pod teretom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèglūmljen — prid. 〈odr. ī〉 koji je u tumačenju uloge opterećen suvišnom i suviše vidljivom voljom da se odglumi, koji ima previše glume kao zanata … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prı̏prost — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije opterećen formalnim znanjima i idejama; prostodušan, jednostavan 2. {{001f}}koji nije složen, koji je lako shvatljiv; jednostavan (o stvarima) [∼ izum] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opterećenost — optèrećenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je opterećen SINTAGMA nasljedna (hereditarna) opterećenost pat. bolest uvjetovana nasljednim razlozima ETIMOLOGIJA vidi opteretiti … Hrvatski jezični portal
opteretiti — optèretiti (se) svrš. <prez. optèretīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. optèrećen, gl. im. opterećénje> DEFINICIJA 1. (što) a. staviti teret na što s nekom namjerom (npr. da se što ispravi, zalijepi itd.) b. djelovati silom na neku… … Hrvatski jezični portal
