Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
opravdanje — opravdánje sr DEFINICIJA ono što se navodi kao razlog za neki propust, neprimjeren ili loš postupak [naći opravdanje; bez opravdanja; s opravdanjem]; izlika, izgovor (2) ETIMOLOGIJA vidi opravdati … Hrvatski jezični portal
argùment — (argùmenat) m 〈G ēnta, N mn nti, G nātā〉 1. {{001f}}rasuđivanje koje se iznosi kao razlog za neku tvrdnju [dati ∼e; iznijeti ∼e; pobiti ∼e; jak ∼; snažan ∼]; dokaz 2. {{001f}}sredstvo koje služi da se nagovori koga na promjenu ponašanja [popustio … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izgovòriti — (što, se) svrš. 〈prez. izgòvorīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. izgòvoren〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}oblikovati glas ili izgovornu cjelinu u organima za artikulaciju b. {{001f}}reći tekst od početka do kraja c. {{001f}}reći u jednom mahu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvinjénje — sr razg., {{c=1}}v. {{ref}}isprika{{/ref}}, {{ref}}opravdanje{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
justifikácija — ž 1. {{001f}}opravdanje; ispitivanje i potvrda (u knjigovodstvu) 2. {{001f}}izvršenje smrtne kazne, smaknuće … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pokríće — pokríć|e sr 1. {{001f}}bank. raspoloživo vrijednosno sredstvo za podmirenje duga ili kakve druge financijske obaveze 2. {{001f}}ono što služi kao opravdanje, vanjski oblik itd. [tvrdnja bez ∼a; srdačnost bez ∼a srdačnost bez iskrenosti] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. pèrēm (se), imp. pèri (se), pril. sad. pèrūći (se), prid. rad. prȁo/prála (se) ž, prid. trp. prȃn〉 1. {{001f}}(koga, što, se) ispiranjem u tekućini (ob. u vodi) uklanjati nečistoću 2. {{001f}}(se) pren. razg. pejor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
presèdān — m 〈G presedána〉 1. {{001f}}slučaj koji služi kao primjer ili opravdanje za kasnije slučajeve [slučaj bez ∼a nečuven slučaj; stvoriti ∼] 2. {{001f}}pravn. odluka, rješenje administrativnog organa vlasti koji se uzima kao uzorak, obrazac u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
