- obòriv
- obòriv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može oboriti, kojega se može oboriti, {{/c}}opr. neoboriv [∼ dokaz; ∼a tvrdnja]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
obòriv
Look at other dictionaries:
oboriv — obòriv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može oboriti, kojega se može oboriti, opr. neoboriv [oboriv dokaz; oboriva tvrdnja] ETIMOLOGIJA vidi oboriti … Hrvatski jezični portal
neoboriv — neobòriv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može oboriti, koji čvrsto stoji [doslovno: neoboriv hrast; ob. neoboriv dokaz], opr. oboriv ETIMOLOGIJA ne + v. oboriti, oboriv … Hrvatski jezični portal
neobòriv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može oboriti, koji čvrsto stoji [(doslovno): ∼ hrast; ob. ∼ dokaz], opr. oboriv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obòrivōst — ž svojstvo onoga što je oborivo, osobina onoga koji je oboriv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
porèciv — prid. 〈odr. vī〉 koji se može poreći [∼ dokaz; ∼a tvrdnja]; oboriv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oborivost — obòrivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je oborivo, osobina onoga koji je oboriv ETIMOLOGIJA vidi oboriti … Hrvatski jezični portal
poreciv — porèciv prid. <odr. vī> DEFINICIJA koji se može poreći [poreciv dokaz; poreciva tvrdnja]; oboriv ETIMOLOGIJA vidi poreći … Hrvatski jezični portal
