- porèciv
- porèciv prid. 〈odr. -vī〉 {{c=0}}koji se može poreći {{/c}}[∼ dokaz; ∼a tvrdnja]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}oboriv{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
porèciv
Look at other dictionaries:
poreciv — porèciv prid. <odr. vī> DEFINICIJA koji se može poreći [poreciv dokaz; poreciva tvrdnja]; oboriv ETIMOLOGIJA vidi poreći … Hrvatski jezični portal
neporeciv — neporèciv prid. <odr. ī>, opr. poreciv DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. poreći, poreciv … Hrvatski jezični portal
neporèciv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može poreći, opr. poreciv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
