- nàpakovati
- nàpakova|ti (se, sebi, si, komu) svrš. 〈prez. nàpakujēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nàpakovān〉 žarg. {{c=0}}prirediti sebi nešto kao nepriliku, navući na se nevolju, nekom radnjom dovesti koga u nevolju {{/c}}[tim neopreznim kupanjem sam sebi sam ∼o ove bolove u bubrezima]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}naprtiti na vrat, navući na se{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.