- nàbavljati
- nàbavljati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}nabaviti{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nabavljati — nàbavljati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. nabaviti ETIMOLOGIJA vidi nabaviti … Hrvatski jezični portal
nabávljati — am nedov. (á) oskrbovati se z blagom za prodajo, proizvodnjo, navadno v večji količini: nabavljati material, surovine; nabavljati na domačem tržišču / za poslovalnico nabavlja poslovodja // nav. ekspr. kupovati, preskrbovati: nabavljati meso,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kȕćiti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. k‹ćēći se, gl. im. k‹ćēnje〉 stvarati domaćinstvo, nabavljati što je potrebno za potpun život u kući … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lı̏frati — (što) dv. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati, liferovati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lifrati — lȉfrati (što) dv. <prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati; liferovati ETIMOLOGIJA vidi liferacija … Hrvatski jezični portal
monopson — mȍnopson m DEFINICIJA ekon. stanje na tržištu karakteristično po tome što za neku robu postoji samo jedan kupac ETIMOLOGIJA mono + grč. opsōneȋn: kupovati, nabavljati … Hrvatski jezični portal
meblirati — meblírati dv. <prez. mèblīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. mèblīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. namjestiti/namještati stan, nabaviti/nabavljati pokućstvo ETIMOLOGIJA vidi mebl … Hrvatski jezični portal
kućiti — kȕćiti se nesvrš. <prez. īm se, pril. sad. kȕćēći se, gl. im. kȕćēnje> DEFINICIJA stvarati domaćinstvo, nabavljati što je potrebno za potpun život u kući ETIMOLOGIJA vidi kuća … Hrvatski jezični portal
nabávljanje — a s (á) glagolnik od nabavljati: nabavljanje materiala, surovin … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vèletŕžec — žca m (ȅ ȓ) star. veletrgovec: nabavljati pri veletržcu; veletržec z lesom … Slovar slovenskega knjižnega jezika