Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nabaviti — nàbaviti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàbavljen> DEFINICIJA 1. doći do potrebnog predmeta ili namirnice, ob. kupnjom; opskrbiti se 2. steći što, priskrbiti [nabaviti novac za projekt] ETIMOLOGIJA na + v. baviti … Hrvatski jezični portal
nabáviti — im dov. (á ȃ) oskrbeti se z blagom za prodajo, proizvodnjo, navadno v večji količini: nabaviti blago, reprodukcijski material; nabaviti in prodati // nav. ekspr. kupiti, preskrbeti: nabaviti meso, mleko / nabaviti potni list nabávljen a o:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
tèzga — tèzg|a ž 〈D L i, G mn tézgā/ ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}pult u trgovini (za kojim trgovac radi ili izlaže robu) b. {{001f}}stol na tržnici gdje se prodaju životne namirnice [prodavati na ∼i; držati na ∼i; stajati za ∼om] 2. {{001f}}žarg. dodatna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nabavljati — nàbavljati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. nabaviti ETIMOLOGIJA vidi nabaviti … Hrvatski jezični portal
nabavljiv — nabàvljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može nabaviti, dobiti ETIMOLOGIJA vidi nabaviti … Hrvatski jezični portal
tezga — tèzga ž <D L i, G mn tézgā/ ī> DEFINICIJA 1. a. pult u trgovini (za kojim trgovac radi ili izlaže robu) b. stol na tržnici gdje se prodaju životne namirnice [prodavati na tezgi; držati na tezgi; stajati za tezgom] 2. žarg. dodatna zarada… … Hrvatski jezični portal
lı̏frati — (što) dv. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati, liferovati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàbavljati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}nabaviti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oprémiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. òprēmīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òprēmljen〉 1. {{001f}}(koga, što) opskrbiti opremom, onim što je potrebno za neku aktivnost, namjenu ili upotrebu 2. {{001f}}(se) nabaviti opremu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opskr̀biti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. òpskr̄bīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òpskr̄bljen〉 1. {{001f}}nabaviti, stvoriti potrebnu količinu čega; snabdjeti 2. {{001f}}zbrinuti koga, materijalno osigurati za budućnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
