neukrotiv — neukròtiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može ukrotiti, koji se ne podvrgava procesu kroćenja (o životinjama koje se krote) [neukrotiv lav], opr. ukrotiv 2. a. koji je bujnog temperamenta ili vrlo žive naravi, koji se ne uklapa u… … Hrvatski jezični portal
neukrotivost — neukròtivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je neukrotivo ili osobina onoga koji je neukrotiv ETIMOLOGIJA vidi neukrotiv … Hrvatski jezični portal
neukròtivōst — ž svojstvo onoga što je neukrotivo ili osobina onoga koji je neukrotiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅobuzdān — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može obuzdati; divlji, neukrotiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podìvljati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pȍdivljao〉 1. {{001f}}postati divlji, {{c=1}}usp. {{ref}}divljati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}jako se razljutiti [∼ od bijesa] b. {{001f}}postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepokoran — nȅpokōran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji nije pokoran; neukrotiv, neposlušan [nepokorno dijete] ETIMOLOGIJA ne + v. pokoriti, pokoran … Hrvatski jezični portal
neobuzdan — nȅobuzdān prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može obuzdati; divlji, neukrotiv ETIMOLOGIJA ne + v. obuzdati … Hrvatski jezični portal
podivljati — podìvljati (Ø) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pȍdivljao> DEFINICIJA 1. postati divlji, usp. divljati 2. pren. a. jako se razljutiti [podivljati od bijesa] b. postati neukrotiv, razoran [rijeka je podivljala] ETIMOLOGIJA po + v … Hrvatski jezični portal
