- nȅobuzdān
- nȅobuzdān prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se ne može obuzdati; divlji, neukrotiv{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
obúzdati — am dov. (ȗ) knjiž. obrzdati: obuzdati in osedlati konja / tega konja ne more obuzdati obúzdan a o: čakal ga je lepo obuzdan konj … Slovar slovenskega knjižnega jezika
obuzdati — obùzdati (koga, što, se) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍbuzdān> DEFINICIJA zadržati u granicama poželjnog ili dopuštenog; savladati, zauzdati, ukrotiti FRAZEOLOGIJA obuzdati jezik ne izgovoriti što nepoželjno,… … Hrvatski jezični portal
obuzdanost — ȍbuzdānōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je obuzdan, koji se obuzdao; svladanost, uzdržljivost, prigušenost ETIMOLOGIJA vidi obuzdati … Hrvatski jezični portal