nemogućnost — nemogúćnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje kad nije moguće djelovati, stanje ograničenog ili onemogućenog djelovanja FRAZEOLOGIJA u nemogućnosti formula raznih isprika zbog više sile ili razloga izvan subjekta, ob. bez navođenja … Hrvatski jezični portal
dekoncentrácija — ž 1. {{001f}}psih. nemogućnost koncentracije, nemogućnost poklanjanja pozornosti jednom predmetu ili temi; neusredotočenost, nepribranost, rastresenost 2. {{001f}}vojn. raspršenost (ob. vojnih snaga) 3. {{001f}}pol. admin. prijenos nekih funkcija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sprijêčenōst — ž nemogućnost djelovanja, nemogućnost obavljanja ili izvršenja kakva posla, čina ili obveze … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spriječenost — sprijȇčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA nemogućnost djelovanja, nemogućnost obavljanja ili izvršenja kakva posla, čina ili obveze ETIMOLOGIJA vidi spriječiti … Hrvatski jezični portal
dekoncentracija — dekoncentrácija ž DEFINICIJA 1. psih. nemogućnost koncentracije, nemogućnost poklanjanja pozornosti jednom predmetu ili temi; nepribranost, neusredotočenost, rastresenost, opr. koncentracija 2. vojn. raspršenost (ob. vojnih snaga) 3. pol. admin … Hrvatski jezični portal
akatalepsija — akatalèpsija ž DEFINICIJA 1. fil. kod grčkih skeptika (posebice Arhesilaja), nemogućnost sigurne spoznaje 2. med. a. mentalna zaostalost, demencija b. nemogućnost sigurnog postavljanja dijagnoze ETIMOLOGIJA srlat. acatalepsia ← grč. akatalēpsía ≃ … Hrvatski jezični portal
bȅspomoćnōst — ž psih. stanje onoga koji je bespomoćan; stvarna ili umišljena nemogućnost djelovanja u vlastitu korist i neučinkovitost u pokušajima djelovanja na okolinu; potpuna nemoć … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dispèrzija — ž 1. {{001f}}raspršenje, rasap, rasipanje 2. {{001f}}kem. smjesa u kojoj su jedna ili više tvari raspršene u nekoj drugoj tvari u obliku sitnih čestica 3. {{001f}}fiz. posljedica ovisnosti brzine vala (ili indeksa loma) o njegovoj frekvenciji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
frȃs — m 1. {{001f}}pat. grč koji nastaje od nekog vanjskog razloga ili u jakom plaču kao nemogućnost dolaženja do daha (u male djece); šklopci, zacena, fraz 2. {{001f}}razg. veliki strah, strava [dobiti ∼e] ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika