naívnōst

naívnōst
naívnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}osobina onoga koji je naivan ili svojstvo onoga što je naivno{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • naivnost — naívnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je naivan ili svojstvo onoga što je naivno ETIMOLOGIJA vidi naivan …   Hrvatski jezični portal

  • naívnost — i ž (ȋ) lastnost, značilnost naivnega: ta izjava kaže njegovo naivnost; dekliška, otroška naivnost / v svoji naivnosti je vse verjela / ekspr. slika je polna prisrčne naivnosti / ekspr. posoditi komu toliko denarja na lepe besede je velika… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Наив — Годы 1988 2009 Страны …   Википедия

  • bezàzlenōst — ž osobina onoga koji je bezazlen ili svojstvo onoga što je bezazleno; naivnost, prostodušnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • béba — béb|a ž 1. {{001f}}novorođenče 2. {{001f}}dojenče 3. {{001f}}dječja igračka u obliku djeteta; lutka ⃞ {{001f}}∼a od tri petka nepopravljivo naivna i neiskusna osoba ili ona koja glumi naivnost; dobiti ∼u roditi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glúmiti — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. mēći, gl. im. mljēnje〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}igrati ulogu u kazališnom komadu ili u filmu; predstavljati b. {{001f}}žarg. biti figura, formalno nešto raditi bez truda [∼ pjesnika] 2. {{001f}}(∅)… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • infantílnōst — ž osobina onoga koji je infantilan ili svojstvo onoga što je infantilno; djetinjastost, nedoraslost; naivnost; zaostalost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • naíva — ž 1. {{001f}}naivna umjetnost 2. {{001f}}pren. naivnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prostòta — prostòt|a ž 〈G mn prostótā〉 1. {{001f}}svojstvo onoga koji je prost 2. {{001f}}arh. prostodušnost, naivnost, bezazlenost 3. {{001f}}a. {{001f}}prostaštvo, prostakluk b. {{001f}}bezobrazan, vulgaran izraz [govoriti ∼e] ⃞ {{001f}}opsjeniti ∼u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zêc — m 〈V zêče, I om, N mn zȅčevi/zȅcovi〉 1. {{001f}}zool. divlja životinja (Lepus) iz reda glodavaca, porodica zečeva (Leporidae) s dugim zadnjim nogama i dugim ušima; zajec 2. {{001f}}pren. plašljivac 3. {{001f}}razg. trkač koji u utrkama (na… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”