- zêc
- zêc m 〈V zêče, I -om, N mn zȅčevi/zȅcovi〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}zool. {{c=0}}divlja životinja (Lepus) iz reda glodavaca, porodica zečeva (Leporidae) s dugim zadnjim nogama i dugim ušima; zajec 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}plašljivac 3. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}trkač koji u utrkama (na srednje i duge pruge) vodi prvi dio utrke kako bi favoritima omogućio postizanje vrhunskih rezultata; pejsmejker 4. {{001f}}lokalni vlak koji prevozi putnike s posla u prigradska mjesta stanovanja⃞ {{001f}}{{/c}}istjerati ∼a {{c=0}}1. {{001f}}istjerati zeca s mjesta na kojem se skriva 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}otkriti pravi problem, postaviti neočekivano ili nezgodno pitanje; {{/c}}još je ∼ u šumi {{c=0}}prerano je za radost; {{/c}}plašljiv kao ∼ {{c=0}}vrlo plašljiv; {{/c}}stari (je on) ∼ {{c=0}}iskusan (je on); {{/c}}tražit će ∼ svoju majku {{c=0}}bit će vrlo hladno, bit će žestoka hladnoća; {{/c}}(djevojčica) uhvatila ∼a {{c=0}}(u šali) ostala je u drugom stanju (ob. o djevojci koja je sklona sklapanju veza uz hinjenu naivnost); {{/c}}uhvatio (uhvatila) ∼a {{c=0}}riječi kojima se tješi dijete kad padne i uplaši se više nego što treba; {{/c}}u tom grmu leži ∼ {{c=0}}u tome je stvar, u tome je problem{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.