naložíti — ím dov., nalóžil (ȋ í) 1. napraviti, da pride kaj na kako vozilo, žival z namenom, da se prepelje, prenese: naložiti les, tovor, živino; naložiti na mulo, nosila, voz; naložiti si drv v naročje / naložiti ladjo, vagon // napraviti, da pride kaj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
naložiti — nalòžiti1 (što) svrš. <prez. nàložīm, pril. pr. īvši, imp. nalòži, prid. trp. nàložen> DEFINICIJA učiniti da što gori [naložiti vatru; naložiti peć; naložiti (sobu), meton. naložiti vatru u peći (sobi)]; podložiti, potpaliti ETIMOLOGIJA na… … Hrvatski jezični portal
naložiti — nalòžiti2 svrš. <prez. nàložīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàložen> DEFINICIJA narediti, zapovjediti ETIMOLOGIJA na + v. složiti … Hrvatski jezični portal
nalagati — nalágati (što komu) nesvrš. <prez. nàlāžēm, pril. sad. nalážūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. naložiti ETIMOLOGIJA vidi naložiti … Hrvatski jezični portal
investírati — am dov. in nedov. (ȋ) 1. uporabiti denar za povečanje premoženja; vložiti, naložiti: veliko investirati / investirati v hišo; pren. za njegovo izobrazbo so investirali precej denarja 2. ekon. uporabiti del nanovo proizvedenih dobrin, sredstev za … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zadolžíti se — ím se [u̯ž] dov., zadólži se; zadólžil se (ȋ í) postati komu dolžen določeno vsoto denarja: vzel bo predujem na plačo ali pa se bo zadolžil; zadolžiti se za veliko vsoto; zadolžiti se pri prijatelju; država se je zelo zadolžila / ekspr. do vratu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
naréditi — (što, komu) svrš. 〈prez. nàrēdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàrēđen, gl. im. naređénje〉 usmeno ili pismeno tražiti da se što izvrši ili primijeni; naložiti, zapovjediti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odréditi — odrédi|ti (što, koga) svrš. 〈prez. òdrēdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òdrēđen〉 1. {{001f}}točno što utvrditi [∼li smo vrijeme i mjesto zločina]; ustanoviti 2. {{001f}}a. {{001f}}narediti, naložiti [šef je ∼o da otputujemo nas dvojica] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podlòžiti — (∅, što, se) svrš. 〈prez. pòdložīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pòdložen〉 1. {{001f}}(što pod što) postaviti tako da služi kao postolje, podloga, da izolira od nečega ispod [∼ komad daske; ∼ letvicu]; podstaviti, podmetnuti 2. {{001f}}(∅ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȁtra — vȁtr|a ž 〈G mn tārā/ ī〉 1. {{001f}}prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja; oganj [naložiti ∼u] 2. {{001f}}a. {{001f}}pucanje iz oružja; paljba [otvoriti ∼u] b. {{001f}}okršaj, boj 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika