múkao

múkao
múkao prid. odr. mȗklī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je prigušen, zatomljen glas ili zvuk, {{/c}}opr. zvonak {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}rij. jez. knjiž. {{c=0}}koji je podmukao, potmuo{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • mukao — múkao prid. <odr. mȗklī> DEFINICIJA 1. koji je prigušen, zatomljen glas ili zvuk, opr. zvonak 2. rij. jez. knjiž. koji je podmukao, potmuo ETIMOLOGIJA vidi muk …   Hrvatski jezični portal

  • The Legend of Zelda: Twilight Princess — The Legend of Zelda: Twilight Princess …   Wikipedia Español

  • Ratahan — Parlée aux  Indonesie !Indonésie Région Sulawesi du Nord Nombre de locuteurs 30 000 (en 1989) …   Wikipédia en Français

  • promúknuti — (∅) svrš. 〈prez. pròmūknēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. pròmūknūt〉 dobiti mukao, hrapav glas …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pròmūkao — prid. 〈odr. klī〉 koji je mukao, nečist (o ljudskom glasu) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pr̀štati — (pr̀štiti) (∅) nesvrš. 〈prez. pr̀štīm, pril. sad. pr̀štēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}proizvoditi mukao zvuk lomeći se [led pršti pod nogama] b. {{001f}}proizvoditi nejasan, isprekidan šum [pijesak pršti pod nogama] 2. {{001f}}neob. rij …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȕf — uzv. onom. izgovor i konvencija pisanja kojom se predočuje mukao zvuk pada čega mekanog, probušenog i polupraznog, {{c=1}}usp. {{ref}}paf{{/ref}} ⃞ {{001f}}i ∼ 1. {{001f}}i najednom, a kad tamo 2. {{001f}}i gotovo, i propalo, i od toga ništa;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòtmuo — pòtmu|o prid. 〈odr. ulī〉 1. {{001f}}koji je mukao [∼la grmljavina]; prigušen, tup (o zvuku) 2. {{001f}}pren. koji je namršten [∼o izraz lica]; natušten 3. {{001f}}koji je podmukao [∼la bol u trbuhu]; tup (o boli), opr. oštar …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tmȕo — tmȕ|o prid. 〈odr. tmȕlī〉 ekspr. 1. {{001f}}koji je tmuran [∼o dan; ∼lo vrijeme]; sumoran 2. {{001f}}mukao; koji nije zvonak; dubok i prigušen (o ljudskom glasu) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȗtanj — m 〈G tnja, N mn tnji/tȕtnjevi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. {{001f}}mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”