kàktusi

kàktusi
kàktusi m mn 〈N kàktus, G mn kȁktūsā〉 bot. {{c=0}}porodica dvosupnica (Cactaceae) s više od 1500 vrsta, ob. bodljikava mesnata biljka iz pustinjskih oblasti Amerike
{{/c}}✧ {{001f}}lat. grč.

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • kaktusi — kàktusi m mn <N kàktus, G mn kȁktūsā> DEFINICIJA bot. porodica dvosupnica (Cactaceae) s više od 1500 vrsta, ob. bodljikava mesnata biljka iz pustinjskih oblasti Amerike ETIMOLOGIJA lat. cactus ← grč. káktos: prvotno bodljikava trava i vrsta …   Hrvatski jezični portal

  • kaktusinis — kaktusi̇̀nis, kaktusi̇̀nė bdv. Kaktusi̇̀nė žẽmė …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • kaktusinė — kaktusi̇̀nis, kaktusi̇̀nė bdv. Kaktusi̇̀nė žẽmė …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • kaktusinė — kaktusi̇̀nė dkt. Kaktusi̇̀nėje prisi̇̀veisė musẽlių …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • sukùlente — ž mn bot. biljke suhih staništa s mesnatim, sočnim listovima, pripadaju različitim biljnim porodicama (kaktusi, agave, mlječike) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sukulente — sukùlente ž mn DEFINICIJA bot. biljke suhih staništa s mesnatim, sočnim listovima, pripadaju različitim biljnim porodicama (kaktusi, agave, mlječike) ETIMOLOGIJA vidi sukulentan …   Hrvatski jezični portal

  • kaktusni — kàktusnī prid. DEFINICIJA koji je od kaktusa (ob. u složenim izrazima), koji ima svojstva kaktusa [kaktusni preparati] ETIMOLOGIJA vidi kaktusi …   Hrvatski jezični portal

  • lepôtec — tca m (ó) zelo lep moški: biti domišljav lepotec; ekspr. kdo je ta lepotec // ekspr. kar je zelo lepo: gamsi, lepotci naših gor / to je lepotec med kaktusi najlepši …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • mesnàt — áta o prid. (ȁ ā) 1. nanašajoč se na meso: polipi so brez kosti, popolnoma mesnati / ta pes ima uhlje mesnate barve 2. ki ima (razmeroma) veliko mesa: mesnate živali; ekspr. mož je majhen, a precej mesnat / mesnat obraz debel; mesnate ustnice /… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • nagrbánčiti — im dov. (á ȃ) narediti gube, zlasti na koži: zamišljeno je nagrbančila čelo; v starosti se koža nagrbanči / zaradi suše so se kaktusi nagrbančili nagrbánčen a o: nagrbančen obraz; koža je bila nagrbančena kakor jabolko spomladi …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”