Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
javljati — jávljati (što, se) nesvrš. <prez. jȃvljām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) objavljivati 2. (se) naći se [ovaj se izraz često javlja u našem jeziku; poteškoće se doduše javljaju, ali to je zanemarivo] ETIMOLOGIJA vidi jav … Hrvatski jezični portal
jávljati — am nedov. (á) 1. sporočati zlasti kaj uradnega pristojnemu organu: javljati položaj letal; po telefonu je javljal le manj važne stvari / publ. tuje agencije javljajo, da vojaške akcije na tem območju še niso končane sporočajo, poročajo 2. zastar … Slovar slovenskega knjižnega jezika
brȅcati — (∅, se) nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) brȅcā (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}javljati se isprekidanim zvukom iz daljine kao zvono b. {{001f}}kucati, udarati (za bol u glavi i sl.) 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}(na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
djȅlo — djȅl|o sr 〈G mn djêlā〉 1. {{001f}}rezultat ili proizvod rada [dobro ∼o] 2. {{001f}}pravn. ono što je počinjeno, učinjeno; čin [krivično ∼o] 3. {{001f}}znatan duhovni proizvod, plod čovjekova duha veće važnosti i opsega, duhovna kreacija velike… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
faksírati — (što) dv. 〈prez. fàksīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 (po)slati faksom, poslati/slati putem faksa, javiti/javljati putem faksa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gljı̏ve — gljı̏v|e ž mn 〈N gljı̏va, G mn gljîvā〉 bot. 1. {{001f}}heterotrofne biljke steljnjače (Fungi) tvore posebno carstvo živih bića (između biljaka i životinja); niži organizmi bez pravih biljnih organa (lišća, cvijeća ili zelenila), prepoznatljiva… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glàsati se — nesvrš. 〈prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 javljati se glasom ili zvukom; glasiti se [ptica se glasa; zvono se glasa] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȃs — m 〈N mn glȁsovi/ i knjiš.〉 1. {{001f}}učinak rada govornih organa 2. {{001f}}glazb. visina tona u pjevanju [duboki ∼] 3. {{001f}}mišljenje drugih o kome; ugled, ime [na dobru je ∼u] 4. {{001f}}vijest, novost [o njemu ni ∼a] 5.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gúkati — (∅) nesvrš. 〈prez. gȗčēm, pril. sad. gúčūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}glasati se kao golub 2. {{001f}}javljati se prvim glasovima (o djeci koja još nisu progovorila) 3. {{001f}}(u šali) govoriti lijepe riječi; umiljavati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
