Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
jednoznačnost — jednòznačnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. mat. karakterizacija nekog matematičkog objekta time što postoji samo jedan s takvim svojstvima, npr. jednoznačno rješenje jednadžbe 2. lingv. odnos između označitelja (oznake) i… … Hrvatski jezični portal
identificírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. identifìcīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(se s kim, sa čim) smatrati (se) identičnim, istovjetnim, »tim istim«, »tim istim i nijednim drugim nego tim«, prihvaćati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednòimenōst — ž lingv. odnos između označenika (pojma) i označitelja (oznake) u kojem označenik ima samo jednog označitelja; mononimija, {{c=1}}usp. {{ref}}jednoznačnost{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
višèznačnōst — ž 1. {{001f}}svojstvo onoga što je višeznačno 2. {{001f}}lingv. odnos dvaju ili više označenika koji imaju određena zajednička obilježja i isti označitelj; polisemija, opr. jednoznačnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
monosemija — monosèmija ž DEFINICIJA lingv., v. jednoznačnost, opr. polisemija, višeznačnost ETIMOLOGIJA mono + grč. sēmeȋon: znak … Hrvatski jezični portal
univočnost — ùnivočnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA fil. vlastitost univerzalnog termina u kome se ista stvar (isti idealni sadržaj) kaže o svim subjektima na koje se primjenjuje; jednoznačnost, opr. ekvivočnost ETIMOLOGIJA srlat. univocalis:… … Hrvatski jezični portal
višeznačnost — višèznačnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. svojstvo onoga što je višeznačno 2. lingv. odnos dvaju ili više označenika koji imaju određena zajednička obilježja i isti označitelj; polisemija, opr. jednoznačnost ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
identificirati — identificírati (se) dv. <prez. identifìcīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (se s kim, sa čim) a. smatrati (se) identičnim s nekim drugim b. prihvatiti/prihvaćati privremeno ili trajno neke… … Hrvatski jezični portal
jednoimenost — jednòimenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA lingv. odnos između označenika (pojma) i označitelja (oznake) u kojem označenik ima samo jednog označitelja; mononimija, usp. jednoznačnost, monosemija ETIMOLOGIJA jedno + v. ime … Hrvatski jezični portal
