identificírati

identificírati (koga, što, se) dv. 〈prez. identifìcīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(se s kim, sa čim) {{c=0}}smatrati (se) identičnim, istovjetnim, »tim istim«, »tim istim i nijednim drugim nego tim«, prihvaćati privremeno ili trajno neke osobine, držanja, uloge, stavove, raspoloženja i sl. druge osobe, imitirati, patiti od empatije, izjednačiti/izjednačavati se 2. {{001f}}prihvatiti/prihvaćati, istaknuti/isticati pripadnost nekom pokretu, grupi, religiji, naciji, poistovjetiti/poistovjećivati se s time 3. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}utvrđivati istinitost podataka ili jednoznačnost osoba, leševa, tragova čega, predmeta, proizvoda i problema 4. {{001f}}utvrditi čiji identitet

{{/c}}✧ {{001f}}lat.