izvòljeti

izvòljeti (što) svrš. 〈prez. ìzvolīm, pril. pr. -ēvši, imp. izvòli, prid. rad. izvòlio/izvòljela ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}arh. {{c=0}}(u formulama administrativne i dvorske pristojnosti) udostojiti se, milostivo pristati, ushtjeti, blagoizvoljeti 2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}blagonaklono uzeti ili prihvatiti

⃞ {{001f}}{{/c}}izvoli! izvolite! {{c=0}}(ležeran izgovor: izvol'te!) izraz pristojnog nuđenja (mjesta za sjedenje, proizvoda na prodaju); {{/c}}neka (samo) izvoli {{c=0}}1. {{001f}}nuđenje ili hrabrenje treće osobe preko prisutne 2. {{001f}}neka samo pokuša (prijetnja, izazov){{/c}}