- izvòdljiv
- izvòdljiv {{c=0}}({{/c}}izvòdiv{{c=0}}){{/c}} prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može izvesti1{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izvodljiv — izvòdljiv (izvòdiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može izvesti1 ETIMOLOGIJA vidi izvesti … Hrvatski jezični portal
izvèdiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može izvesti; izvodljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȍgūć — prid. 〈odr. ī〉 koji može postojati, koji se može ostvariti, koji bi se mogao dogoditi; izvodljiv, ostvarljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
moguć — mȍgūć prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. <prid. trp.>, v. moći 2. koji može postojati, koji se može ostvariti, koji bi se mogao dogoditi; izvodljiv, ostvarljiv ETIMOLOGIJA v. moć, moći … Hrvatski jezični portal
neizvodiv — neizvòdiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može izvesti, koji se ne može provesti u djelo, koji se ne može realizirati; neizvodljiv, opr. izvodljiv (izvodiv) ETIMOLOGIJA vidi neizvediv … Hrvatski jezični portal
posibilan — pȍsibīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji se može izvesti; izvodljiv, ostvarljiv 2. koji je moguć; vjerojatan ETIMOLOGIJA lat. possibilis … Hrvatski jezični portal
izvediv — izvèdiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može izvesti; izvodljiv ETIMOLOGIJA vidi izvesti … Hrvatski jezični portal