- izlètjeti
- izlètjeti (∅) svrš. 〈prez. ìzletīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. izlètio/izlètjela ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}izaći iz nekog prostora leteći, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}letjeti{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}a. {{001f}}istrčati, izjuriti b. {{001f}}neoprezno izjaviti {{/c}}[izletjelo mi je nehotice] {{c=0}}c. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}biti izbačen {{/c}}[izletio sam s posla] {{c=0}}d. {{001f}}naglo i neočekivano se pojaviti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.