Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
iskorijeniti — iskorijéniti (što, koga) svrš. <prez. iskòrijēnīm, pril. pr. īvši, prid. trp. iskòrijēnjen> DEFINICIJA 1. sasvim uništiti, uništiti u korijenu; istrijebiti, zatrti (o ljudima, narodima, idejama i pojmovima) 2. posve ukloniti [iskorijeniti… … Hrvatski jezični portal
eradicirati — eradicírati (što) dv. <prez. eradìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. eradìcīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. med. uništiti/uništavati uzročnike bolesti 2. pren. istrijebiti/istrebljivati, uništiti, iskorijeniti (o… … Hrvatski jezični portal
iskorjenjivati — iskorjenjívati (što, koga) nesvrš. <prez. iskorjènjujēm, pril. sad. njujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. iskorijeniti ETIMOLOGIJA vidi iskorijeniti … Hrvatski jezični portal
iskorjenjívati — (što, koga) nesvrš. 〈prez. iskorjènjujēm, pril. sad. njujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}iskorijeniti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
istrijébiti — (koga, što) svrš. 〈prez. ìstrijēbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìstrijēbljen〉 1. {{001f}}trijebeći uništiti [∼ od nametnika] 2. {{001f}}uništiti, iskorijeniti (o ljudima, narodima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍrijēn — m 〈N mn i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje〉 1. {{001f}}bot. dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari 2. {{001f}}anat. dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi [∼ zuba; ∼ živca] 3. {{001f}}početak, izvor [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȃg — m 〈N mn trȁgovi〉 1. {{001f}}otisak stopala, noge, kotača i sl. na nekoj površini 2. {{001f}}a. {{001f}}ostatak onoga što je bilo, postojalo b. {{001f}}karakteristično obilježje nekog utjecaja, prošlog vremena i sl. 3. {{001f}}predmet, pojava ili … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neiskorijenjen — neiskòrijēnjen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije do kraja uništen ili iskorijenjen ETIMOLOGIJA ne + v. iskorijeniti … Hrvatski jezični portal
korijen — kȍrijēn m <N mn i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje> DEFINICIJA 1. bot. dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari 2. anat. dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi [korijen zuba; korijen živca] 3. početak,… … Hrvatski jezični portal
trag — trȃg m <N mn trȁgovi> DEFINICIJA 1. otisak stopala, noge, kotača i sl. na nekoj površini 2. a. ostatak onoga što je bilo, postojalo b. karakteristično obilježje nekog utjecaja, prošlog vremena i sl. 3. predmet, pojava ili nešto drugo što… … Hrvatski jezični portal
