kȍrijēn

kȍrijēn m 〈N mn -i/kȍrjenovi, zb. kòrijēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}bot. {{c=0}}dio biljke (ob. u zemlji) kojim se učvršćuje i uzima vodu i hranjive tvari 2. {{001f}}{{/c}}anat. {{c=0}}dio iz kojeg izrastaju ili se prostiru neki organi {{/c}}[∼ zuba; ∼ živca] {{c=0}}3. {{001f}}početak, izvor {{/c}}[∼ riječi; ∼ problema] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}mat. {{c=0}}rješenje {{/c}}[∼ jednadžbe]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}radikal 5. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}dio riječi a. {{001f}}koji nosi osnovno značenje i čini etimološku osnovu kakve porodice riječi u jednom ili u više jezika {{/c}}[UK(UČ)-i-telj, na-UČ-i-ti, UČ-e-nik] {{c=0}}b. {{001f}}u kojem se zbivaju razne zakonite promjene {{/c}}[PLET-ti {{tag1=2}}→ {{/tag1}}plesti, PLOT = plot] {{c=0}}c. {{001f}}od istog korijena riječi često se razg. ekspr. izvode tvorbe kao gomilanje riječi s ironičnim značenjem zavisno od šireg konteksta {{/c}}[gledaj debeljka kako igra igru kad igra loptom onaj koji to inače ne čini i sad je smiješan i sl.{{c=0}};{{/c}} taj dogmata sad najedanput postaje demokrata i širi širinu pogleda]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}drugi ∼ {{c=0}}naziva se još i {{/c}}kvadratni ∼ {{c=0}}a {{/c}}treći ∼ {{c=0}}je {{/c}}kubni ∼ mat. {{c=0}}rezultat korjenovanja brojem 2, odnosno brojem 3

⃞ {{001f}}{{/c}}iz ∼a {{c=0}}sasvim, potpuno; {{/c}}podsjeći ∼ (čemu), presjeći u ∼u {{c=0}}onemogućiti u samom početku; {{/c}}pustiti (uhvatiti) ∼ (korijenje), {{c=1}}v. {{ref}}korijenje ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}repa bez ∼a {{c=0}}čovjek bez temelja i koljena, bez utemeljenja, koji nije iz roda na glasu, skorojević; {{/c}}vući ∼ (korijenje) (odakle) {{c=0}}potjecati, voditi porijeklo; {{/c}}zatrti u ∼u {{c=0}}uništiti zauvijek, iskorijeniti{{/c}}