integrìtēt

integrìtēt m 〈G integritéta〉 {{c=0}}1. {{001f}}stanje potpunosti, cjelovitosti (materijalne, pravne, psihičke) a. {{001f}}kada ima sve svoje dijelove (o teritoriju i sl.) b. {{001f}}kada nije funkcionalno oštećena ili manjkava {{/c}}[biološki ∼; mentalni ∼] {{c=0}}2. {{001f}}osobno poštenje, neovisnost, striktna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima, čestitost; ispravnost, neporočnost {{/c}}[moralni ∼] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}teol. {{c=0}}cjelovitost darova koje je Bog zamislio za čovjeka u raju, a koja se izgubila istočnim grijehom

∆ {{001f}}{{/c}}∼ ličnosti psih. {{c=0}}ukupnost odlika koje čine čovjeka kao stabilno biće prema drugima i prema društvu; {{/c}}teritorijalni ∼ pol. {{c=0}}ukupnost nepovredivog teritorija jedne zemlje, prostorna cjelovitost{{/c}}