Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
htijenje — htȉjēnje (htjénje) sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. htjeti 2. namjera da se nešto dobije ili učini, želja da se što postigne ili ostvari, izraz volje 3. fil. čovjekova sposobnost da se motivirano usmjeruje na neko djelovanje, svjesno… … Hrvatski jezični portal
htjȅti — (što, koga) nesvrš. 〈prez. hòću, enkl. obl. ću, prez. svrš. u službi futura II htjȅdnēm, prez. (odrični) néću, impf. hòtijāh/hȍćāh, aor. htjȅdoh/htjȅh, pril. sad. hòtēći/htı̏jūći jez. knjiž., pril. pr. htjêvši/hòtjēvši, prid. rad. htı̏o, gl.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
intèncija — intèncij|a ž 1. {{001f}}namjera, nakana, naum, smjeranje, htijenje [imati ∼u] 2. {{001f}}teol. u moralnoj teologiji vlastita odluka o provođenju ćudorednog čina (činiti dobro i sl.) ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȍlja — vȍlj|a1 〈G mn vôljā〉 ž 1. {{001f}}ljudsko racionalno svojstvo, sposobnost duha da što hoće, da se može odlučiti na što 2. {{001f}}jako htijenje, čvrstina odluke, snaga duha, ustrajnost, upornost duha 3. {{001f}}izražena odluka, koja se ne mora… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čúvstvo — sr 〈G mn čȗvstāvā/ ā〉 1. {{001f}}stanje koje odražava odnos osjećaja prema nekome, ono što se osjeća prema komu ili prema čemu 2. {{001f}}psih. uz spoznaju i htijenje jedan od glavnih oblika psihičkog doživljavanja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
volja — vȍlja1 <G mn vȏljā> ž DEFINICIJA 1. ljudsko racionalno svojstvo, sposobnost duha da što hoće, da se može odlučiti na što 2. jako htijenje, čvrstina odluke, snaga duha, ustrajnost, upornost duha 3. izražena odluka, koja se ne mora izvršiti… … Hrvatski jezični portal
čuvstvo — čúvstvo sr <G mn čȗvstāvā/ ā> DEFINICIJA 1. stanje koje odražava odnos osjećaja prema nekome, ono što se osjeća prema komu ili prema čemu 2. psih. uz spoznaju i htijenje jedan od glavnih oblika psihičkog doživljavanja ETIMOLOGIJA cslav., v … Hrvatski jezični portal
intencija — intèncija ž DEFINICIJA 1. namjera, nakana, naum, smjeranje, htijenje [imati intenciju] 2. teol. u moralnoj teologiji vlastita odluka o provođenju ćudorednog čina (činiti dobro i sl.) ETIMOLOGIJA lat. intentio ≃ intendere: težiti nekamo … Hrvatski jezični portal
htjeti — htjȅti (što, koga) nesvrš. <prez. hòću, enkl. obl. ću, prez. svrš. u službi futura II htjȅdnēm, odrični prez. néću, impf. hòtijāh/hȍćāh, aor. htjȅdoh/htjȅh, pril. sad. hòtēći/htȉjūći jez. knjiž., pril. pr. htjȇvši/hòtjēvši, prid. rad. htȉo, gl … Hrvatski jezični portal
