- halàbuka
- halàbuk|a ž 〈D L -uci, G mn halabúkā〉 razg. {{c=0}}1. {{001f}}velika buka; graja, vika, dreka, urnebes {{/c}}[dizati ∼u] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}reg. {{c=0}}strka{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
halàbuka
Look at other dictionaries:
halabuka — halàbuka ž <D L uci, G mn halabúkā> DEFINICIJA razg. 1. velika buka [dizati halabuku]; graja, vika, dreka, urnebes 2. reg. strka ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Ȁlavanja (1030, Benkovac, Bukovica, S Dalmacija), Halàbārec (Halabárec) (Čakovec),… … Hrvatski jezični portal
halabúka — e ž (ȗ) ekspr., redko hrup, trušč: peklenska halabuka … Slovar slovenskega knjižnega jezika
halavanja — halàvanja ž DEFINICIJA reg. zast. bučna svađa, usp. halabuka ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
halabučan — halàbūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je bučan; glasan ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
halabučiti — halàbučiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA praviti strku; galamiti ETIMOLOGIJA vidi halabuka … Hrvatski jezični portal
