- gìbljiv
- gìbljiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}onaj koji se lako giba; elastičan, pokretljiv, gibak{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
gibljiv — gìbljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA onaj koji se lako giba; elastičan, pokretljiv, gibak ETIMOLOGIJA vidi gib … Hrvatski jezični portal
gibljív — a o prid. (ȋ í) 1. ki se da upogibati, pregibati: posoda z gibljivimi ročaji; gibljiv sklep 2. ki se giblje, premika: gibljiv žerjav; gibljiva polovica lesenih vrat // ki ni vedno enak: gibljive cene; pren. človek gibljivega značaja ♦ ekon.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ùkōčen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije gibljiv; krut, ukrućen, opr. gibljiv, elastičan (o držanju) 2. {{001f}}pren. koji je previše služben; strog, formalan, usiljen, opr. ležeran, neusiljen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ukočen — ùkōčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije gibljiv; krut, ukrućen, opr. gibljiv, elastičan (o držanju) 2. pren. koji je previše služben; formalan, strog, usiljen, opr. ležeran, neusiljen ETIMOLOGIJA vidi ukočiti … Hrvatski jezični portal
típka — e ž (ȋ) gibljiv del pri nekaterih glasbenih instrumentih, na katerega se pritiska, da nastane zvok: pritisniti, spustiti tipko; udarjati na tipke, po tipkah; klavirske, orgelske tipke; črno bele tipke harmonike; tipke na trobenti; glasbilo s… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
tŕd — a o tudi ó prid., tŕši (ȓ ŕ) 1. ki se pod pritiskom ne udere, vda (rad): trda blazina, postelja / trd živalski oklep / hoditi po trdem snegu; trda, uhojena pot / ekspr. spati na trdih tleh / trdi svinčnik ki tudi ob večjem pritisku dela manj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dȑven — prid. 1. {{001f}}〈odr. ī〉 a. {{001f}}koji je načinjen od drva [∼i stol] b. {{001f}}koji se sastoji od drva, koji čini drvo [∼a građa] 2. {{001f}}〈neodr.〉 pren. a. {{001f}}koji je nalik drvu po tvrdoći, po predodžbama o pomanjkanju okusa i sl. [∼o … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gìbljivōst — ž osobina onoga koji je gibljiv ili svojstvo onoga što je gibljivo; gipkost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍžica — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}dem. od koža b. {{001f}}koža nekih manjih životinja u opreci prema velikim kožama drugih ili mladoga prema odraslom (janjeća prema ovčjoj, zeca i manjih krznaša prema lisičjoj) 2. {{001f}}tanak, mekan i gibljiv pokrivač… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krȗt — prid. 〈odr. ī, komp. kr‹ćī〉 1. {{001f}}koji se ne može mijesiti ni lako oblikovati, opr. podatljiv, mekan 2. {{001f}}koji se ne može savijati; neelastičan, ukočen, opr. savitljiv, elastičan, gibljiv 3. {{001f}}pren. vrlo uzdržljiv, pretjerano… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika