- gràmziv
- gràmziv {{c=0}}({{/c}}gràmžljiv{{c=0}}){{/c}} (∅, na što) prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}onaj koji gramzi{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
gràmziv
Look at other dictionaries:
gramziv — gràmziv (gràmzljiv) (Ø, na što) prid. <odr. ī> DEFINICIJA onaj koji gramzi ETIMOLOGIJA vidi gramziti … Hrvatski jezični portal
gràmzivac — m 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 onaj koji je gramziv; pohlepnik, grabilac, otimač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gràmzivo — (gràmžljivo) pril. na gramziv način; grabeći se za što; pohlepno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gràmzivōst — (gràmžljivōst) ž osobina onoga koji je gramziv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁkom — prid. 〈odr. ī〉 koji ima stalnu i jaku želju da dobije više nego što mu pripada ili što zaslužuje; gramziv, pohlepan, nezasitan, neumjeren … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁkomac — m (lȁkomica ž) 〈G ōmca, V ōmče, N mn ōmci〉 onaj koji je pohlepan, gramziv; pohlepnik, gramzivac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁkomiti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. mēći se, gl. im. mljēnje〉 biti gramziv, pohlepan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍhotan — prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}(∅) koji je obuzet pohotom, koji odaje pohotu; pohotljiv [∼ izraz lica] 2. {{001f}}(na što) pren. koji je gramziv [∼ na novac] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȅbe — zam. (povratno posvojna) 〈G D sȅbi/si, A sȅbe/se, L sȅbi, I sȍbōm〉 1. {{001f}}zamjenjuje svako gramatičko lice u jednini i množini kada se subjekt ne izriče ponovno u jednom od kosih padeža [poslovođa voli imati dobre radnike blizu ∼: blizu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁtājan — prid. 〈odr. jnī〉 koji je prožet zatajom, koji se predaje zataji, sposoban za odricanje, koji ima snage da se odupre taštini, opr. tašt, neskroman, gramziv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
