grȁbiti

grȁbiti (∅, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. grȁbēći (se), gl. im. gràbljēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}uzimati pohlepno, otimanjem prisvajati, stjecati pohlepom b. {{001f}}brzo, hitrim kretnjama, hvatati {{/c}}[∼ rukom; ∼ šapom; ∼ kljunom] {{c=0}}c. {{001f}}zahvaćati, crpsti, vaditi {{/c}}[∼ iz bunara; ∼ sijeno vilama] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}žuriti, hitati {{/c}}[grabio je za njim dugim koracima] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}hvatati se u koštac b. {{001f}}{{/c}}pren. pejor. {{c=0}}otimati se za što ili oko čega, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}grabež{{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}plitko ∼ {{c=0}}slabo shvaćati, ne znati dublje misliti, biti plitak u mišljenju i rasuđivanju{{/c}}