gnjàvātor

gnjàvātor
gnjàvātor m {{c=0}}({{/c}}gnjàvātorica, gnjàvātorka ž{{c=0}}){{/c}} razg. {{c=0}}onaj koji gnjavi, dosađuje{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • gnjavator — gnjàvātor m DEFINICIJA razg. onaj koji gnjavi, dosađuje ETIMOLOGIJA vidi gnjaviti …   Hrvatski jezični portal

  • picàjzl — m (picàjzla ž) 〈G mn ā〉 reg. 1. {{001f}}zool. stidna uš, {{c=1}}usp. {{ref}}uš ∆{{/ref}} 2. {{001f}}pren. gnjavator, sitničavac, pedant, dosadnjaković, nametljivac [dosadan kao ∼] ✧ {{001f}}njem …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pjȁtula — ž 〈G e〉 reg. 1. {{001f}}zool., {{c=1}}v. {{ref}}uš (stidna) ∆{{/ref}} 2. {{001f}}pren. onaj koji je nametljiv; gnjavator ⃞ {{001f}}dosadan kao ∼ vrlo dosadan (o osobama); uhvatio se kao ∼ (o onome tko jako dosađuje, tko gnjavi) ✧ {{001f}}tal …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tupàdžija — m 〈N mn e〉 žarg. 1. {{001f}}onaj koji tupi, {{c=1}}usp. {{ref}}tupiti (2b){{/ref}} 2. {{001f}}gnjavator 3. {{001f}}pedant …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabádalo — sr razg. onaj koji je sklon prigovaranju; gnjavator, zakeralo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zajèbant — (zajebȁnt) m 〈G mn nātā〉 onaj koji zajebava; gnjavator, zafrkant …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zanovijétalo — sr (m) onaj koji zanovijeta; zanovijetalac, zakeralo, dosadnjaković, gnjavator …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žȑtva — ž 〈G mn tāvā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što se prinosi u čast višem biću b. {{001f}}rel. pov. obredni čin prinošenja životinja ili nekog predmeta u čast božanstvu da bi ga se umirilo, umilostivilo i zahvalilo mu se [∼ paljenica; krvna ∼; ∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pjatula — pjȁtula ž <G e> DEFINICIJA reg. 1. zool. stidna uš, v. uš 2. pren. onaj koji je nametljiv; gnjavator FRAZEOLOGIJA dosadan kao pjatula vrlo dosadan (o osobama); uhvatio se kao pjatula (o onome tko jako dosađuje, tko gnjavi) ETIMOLOGIJA tal.… …   Hrvatski jezični portal

  • picajzl — picàjzl m (picàjzla ž) <G mn ā> DEFINICIJA reg. 1. zool. stidna uš, v. uš 2. pren. gnjavator, sitničavac, pedant, dosadnjaković, nametljivac [dosadan kao picajzl] ETIMOLOGIJA njem. Filzlaus: stidna uš …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”