žȑtva

žȑtva ž 〈G mn -tāvā〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}ono što se prinosi u čast višem biću b. {{001f}}{{/c}}rel. pov. {{c=0}}obredni čin prinošenja životinja ili nekog predmeta u čast božanstvu da bi ga se umirilo, umilostivilo i zahvalilo mu se {{/c}}[∼ paljenica; krvna ∼; ∼ ljevanica; ∼ zahvalnica] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}odricanje od čega, nesebično davanje, ono čega se odriče tko u korist drugoga b. {{001f}}samoprijegor i požrtvovnost za ostvarivanje viših ciljeva, ideala i plemenitih nakana {{/c}}[∼ za domovinu; ∼ za slobodu] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}živo biće ili predmet kojem predstoji smrt, uništenje b. {{001f}}onaj koji je stradao 4. {{001f}}onaj koji se svjesno odriče čega, onaj koji nepravedno ispašta

∆ {{001f}}{{/c}}gnjavator i njegova ∼ {{c=0}}tehnika vica koja počiva na nadmudrivanju, može se protezati unedogled, a nikad nema pravoga odgovora (u modi u humorističkim listovima i rubrikama 1930-ih) {{/c}}[A: Kakav je crnac kad skoči u Crveno more? B. Mokar. A: Ne, crn! itd.]