Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
glasovit — glasòvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je na glasu, koji uživa dobar glas, koji je vrlo poznat (ob. o osobama iz javne djelatnosti), usp. viđen, čuven [postati glasovit proslaviti se, pročuti se, ali i: glasovit po zlu] ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
glasovít — a o prid. (ȋ) zastar. slovit, znan: glasovit učenjak; ustavil se je v glasoviti krčmi; glasovito ime … Slovar slovenskega knjižnega jezika
fȁmōzan — fȁmōz|an prid. 〈odr. znī〉 1. {{001f}}iron. o kome se mnogo govori [onaj ∼ni veliki učenjak (= onaj koji to nije)]; razvikan, razglašen 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}koji je izvrstan [∼an film]; izvanredan, slavan, čuven, glasovit b. {{001f}}koji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glasòvitōst — ž osobina onoga koji je glasovit; znamenitost, reputacija, proslavljenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slȃvan — prid. 〈odr. slȃvnī〉 koji je stekao slavu, koji je poznat; znamenit, glasovit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vı̏đen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}〈prid. trp.〉, {{c=1}}v. {{ref}}vidjeti{{/ref}} 2. {{001f}}koji je ugledan [∼ čovjek; ∼ seljak]; cijenjen, uvažen, glasovit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
znamènit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ostaje u sjećanju po zasluzi; glasovit, čuven 2. {{001f}}zast. a. {{001f}}značajan b. {{001f}}znatan, zamašan, velik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȗčan — zvȗč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}pren. koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čùven — prid. 〈odr. ī〉 koji se pročuo; poznat, viđen, znamenit, glasovit ∆ {{001f}}∼o vino kategorija kvalitete vina (za razliku od stolno i dr.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slavan — slȃvan prid. <odr. slȃvnī> DEFINICIJA koji je stekao slavu, koji je poznat; znamenit, glasovit ETIMOLOGIJA vidi slava … Hrvatski jezični portal
