Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dužnost — dúžnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. a. obveza, ono što je potrebno učiniti u nekim okolnostima b. osjećaj da valja učiniti ono što je pravo 2. službeni posao, služba [raspoređen po potrebi dužnosti] ETIMOLOGIJA prasl. *dьlžьnostь … Hrvatski jezični portal
nȅdūžnōst — ž odlika onoga koji nije kriv za što, stanje bez krivnje; nevinost [dokazati ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dužnosnik — dúžnosnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji ima neku dužnost 2. pov. funkcionar u hijerarhiji Ustaškoga pokreta 3. neol. onaj koji ima neku dužnost, ob. u organima vlasti, kao ministar, kao visoki službenik [dužnosnik Ujedinjenih… … Hrvatski jezični portal
dezèrtēr — m 〈G dezertéra〉 1. {{001f}}vojn. onaj koji samovoljno napusti vojnu službu, onaj koji se ne vrati na vojnu dužnost u propisanom roku ili se ogluši na poziv u vojsku; vojni bjegunac 2. {{001f}}pejor. onaj koji napusti svoju dužnost, ustanovu,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dodijéliti — svrš. 〈prez. dòdijēlīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòdijēljen〉 1. {{001f}}(što) dati komu što (kao posljedica primjene nekog pravila o davanju i dijeljenju, sustava u radu itd.) [∼ nagradu; ∼ pomoć] 2. {{001f}}(koga) poslati koga na neku dužnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dúžnosnīk — m (dúžnosnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji ima neku dužnost 2. {{001f}}pov. funkcionar u hijerarhiji Ustaškoga pokreta 3. {{001f}}neol. onaj koji ima neku dužnost, ob. u organima vlasti, kao ministar, kao visoki službenik [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
môj — (mòja ž, mòje sr) zam. (posvojna) 1. {{001f}}riječ za pojačavanje u izravnom obraćanju 2. {{001f}}riječ koja mijenja konstrukciju rečenice, {{c=1}}usp. {{ref}}njegov{{/ref}} 3. {{001f}}(skraćeno od »moj muž« i »moja žena«) [A: Pa isplati li se to … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obnášati — (što) nesvrš. 〈prez. òbnāšām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 obavljati, vršiti, ob. u kontekstu ⃞ {{001f}}∼ čast (čega), ∼ dužnost (čega) nositi čast, obavljati ili vršiti dužnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smjȅna — smjȅn|a ž 〈G mn smjênā〉 1. {{001f}}jednokratno smjenjivanje jednih drugima [∼a straže; ∼a generacija] 2. {{001f}}a. {{001f}}vrijeme u kojem dužnost obavlja jedna grupa ljudi (ob. o radnicima) [noćna ∼a] b. {{001f}}meton. sve osobe koje obavljaju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zadátak — m 〈G tka, N mn áci, G zàdātākā〉 1. {{001f}}ono što se kome stavlja u dužnost da radi ili izvrši, ono što treba izvršiti; dužnost, cilj, program 2. {{001f}}ono što treba riješiti, problem koji treba dovesti do rješenja pravilnim postupkom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
