dòčekati

dòčekati (koga, što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. dòčekān〉 {{c=0}}1. {{001f}}izići u susret onome tko dolazi i pozdraviti ga 2. {{001f}}a. {{001f}}doživjeti ono što se čekalo b. {{001f}}naći priliku za što kao da se čekalo (u razgovoru spremno odgovarati na čije riječi) c. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}sačekati{{/ref}} {{/c}}[∼ u mraku] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se na što) {{c=0}}u padu se spretno poslužiti rukama ili čim drugim

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ na nož žarg. {{c=0}}oštrim riječima sasjeći čiji postupak, čiju misao i sl.; {{/c}}∼ se na noge {{c=0}}uvijek i u svakoj prilici znati dobro proći, biti prepreden; {{/c}}jedva ∼ da kaže, dođe, učini {{c=0}}itd. s nestrpljivošću prihvatiti ono što se željno čeka kao tuđa riječ, tvrdnja, dolazak, postupak itd. koji je osobito povoljan onomu tko čeka; {{/c}}nikad ∼ {{c=0}}u situaciji nakon duga čekanja u zn. da taj ne dolazi, a da se što ne događa prema želji ili očekivanju; {{/c}}tko čeka, taj dočeka {{c=0}}treba biti strpljiv, strpljivost se isplati{{/c}}