Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dovući — dòvūći svrš. <prez. dovúčem, pril. pr. ukāvši, imp. dovúci, prid. trp. dovùčen> DEFINICIJA 1. (što) vukući dopremiti (na ovo mjesto ili na mjesto o kojem se govori) 2. (koga) pejor. dovesti (u kuću i sl.) nekog neželjenog ili onog koji ne… … Hrvatski jezični portal
dòšlepati — dòšlepa|ti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. dòšlepān〉 1. {{001f}}(koga, što) dovući šlepom, dopremiti šlepom 2. {{001f}}razg. dotegliti, dovući (nešto što se samo ne može kretati cestom) [∼ti neispravan auto]… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
došlepati — dòšlepati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. dòšlepān> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. dovući šlepom, dopremiti šlepom b. razg. dotegliti, dovući (nešto što se samo ne može kretati cestom) [došlepati neispravan auto] 2. (koga, se)… … Hrvatski jezični portal
dovlačiti — dovláčiti nesvrš. <prez. dòvlāčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA v. dovući ETIMOLOGIJA vidi dovući … Hrvatski jezični portal
docùkati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. dòcukān〉 reg. dovući, došlepati, dovesti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dovláčiti — nesvrš. 〈prez. dòvlāčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉, {{c=1}}v. {{ref}}dovući{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòplaziti — svrš. 〈prez. dòplāzīm, pril. pr. īvši, prid. rad. dòplazio〉 dovući se (dosl. i pren.) do nekog mjesta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàvūći — (koga, što, se) svrš. 〈prez. navúčēm (se), pril. pr. nàvūkāvši (se), prid. trp. navùčen〉 1. {{001f}}(što na što) staviti na nešto što treba da bude pokriveno sa svih strana, laganim pokretima koliko traže dimenzije učiniti da što bude obloženo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
navući — nàvūći (se) svrš. <prez. navúčēm (se), pril. pr. nàvūkāvši (se), prid. trp. navùčen> DEFINICIJA 1. (što na što) staviti na nešto što treba da bude pokriveno sa svih strana, laganim pokretima koliko traže dimenzije učiniti da što bude… … Hrvatski jezični portal
docukati — docùkati (koga, što, se) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. dòcukān> DEFINICIJA reg. dovući, došlepati, dovesti ETIMOLOGIJA do 1 + v. cuk, cukati … Hrvatski jezični portal
