Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dvotočka — dvòtočka ž <D L i, G mn čākā/ ī> DEFINICIJA 1. pravopisni znak u užem smislu (:), upotrebljava se da se ono što za njom slijedi nabroji, objasni, nešto navede ili da razvije tekst (nizati ili nabrajati se mogu riječi, skupovi riječi, brojke … Hrvatski jezični portal
dvotočje — dvòtōčje sr DEFINICIJA v. dvotočka ETIMOLOGIJA vidi dvotočka … Hrvatski jezični portal
dvòtōčje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}dvotočka{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
interpùnkcija — interpùnkcij|a ž ukupnost pravopisnih znakova u užem smislu (točka, točka zarez, zarez, dvotočka, upitnik, uskličnik, crta, dvostruka crtica, zagrade, navodnici) [znak ∼e]; razgodak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rázgodak — m 〈G mn oci〉 pravopisni znakovi, interpunkcijski znakovi u u‘em smislu riječi; rečenični znakovi (npr. točka, točka zarez, dvotočka, uskličnik, upitnik, zagrade i td.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kolon — kòlōn2 <G kolóna> m DEFINICIJA 1. jez. knjiž. u antičkoj retorici, dio rečenice spojen jednim ritmičkim akcentom 2. u interpunkciji, dvije točke; dvotočka 3. anat. debelo crijevo ETIMOLOGIJA lat. colon ← grč. kȏlon: ud, član, članak … Hrvatski jezični portal
interpunkcija — interpùnkcija ž DEFINICIJA ukupnost pravopisnih znakova u užem smislu (točka, točka zarez, zarez, dvotočka, upitnik, uskličnik, crta, dvostruka crtica, zagrade, navodnici) [znak interpunkcije]; razgodak ETIMOLOGIJA vidi interpungirati … Hrvatski jezični portal
