dvostruk — dvòstruk prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se obavlja, provodi, ostvaruje ili postoji na dva načina; dvojak, dvovrstan 2. koji je udvojen, predvojen, koji je u dva sloja, u dvije linije [dvostruki kolosijek] 3. koji je velik kao ono s čim… … Hrvatski jezični portal
dipl- — diplo DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači dvostruk, dvojak, dvojan, dvostran; dvostruko, dvo [diplopija] ETIMOLOGIJA grč. diplo ; diplóos: dvostruk … Hrvatski jezični portal
Ластрич — (Филипп, 1700 83) францисканец, родом из Боснии, в 1741 1745 гг. провинциал Боснии, ревностный проповедник и деятельный писатель. Собрания его проповедей: Testimonium bilabium seu sermones panegyrico dogmatico morales pro solemnitatibus (Венеция … Энциклопедический словарь Ф.А. Брокгауза и И.А. Ефрона
bìnārnī — bìnārn|ī prid. 1. {{001f}}koji je udvojen, dvostruk, dvojan, dvojediničan, dvočlan, od dva povezana dijela [∼e zvijezde; ∼i ritam; kemijski ∼i spojevi] 2. {{001f}}mat. brojevni sustav kome je osnova broj 2, u načinu zapisivanja koriste se samo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dualìtēt — m 〈G dualitéta〉 1. {{001f}}karakter bića ili stvari koji je dvostruk, koji ima dvije prirode, naravi, koji ima dva aspekta; dvojstvo, dualizam (1) 2. {{001f}}log. u modernoj logici princip kontradikcije (zakon dualiteta), neka stvar ne može… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȕplī — dȕpl|ī prid. razg. 1. {{001f}}koji je identičan s nečim drugim; dvostruki 2. {{001f}}koji postoji u ili se sastoji od dva konzistentna dijela; dvojaki 3. {{001f}}koji je dvostruk; dvostruko veći [∼i frajer] ∆ {{001f}}∼a lopta sport u odbojci… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvògub — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. koji je: 1. {{001f}}dvojak 2. {{001f}}udvojen (u dva sloja i sl.); dvostruk (1) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvôjnī — prid. koji čine, izvode ili ostvaruju dvije (strane, osobe), koji se sastoji od dva; dvostruk, udvojen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dùālnī — prid. koji se odnosi na dual, koji je dvojni, dvojak, dvostruk … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednòstruk — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je od samo jednog struka (biljka, konac) 2. {{001f}}koji nije presavijen i nije dvostruk, udvostručen, trostruk, utrostručen itd … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
