dvòličnōst

dvòličnōst
dvòličnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}osobina onoga koji je dvoličan{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • dvoličnost — dvòličnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dvoličan ETIMOLOGIJA vidi dvolik …   Hrvatski jezični portal

  • dvólíčnost — i ž (ọ̑ ȋ) biol., min. pojav, da ima bitje ali stvar iste vrste dve različni obliki: sezonska dvoličnost v barvi dlake; spolna dvoličnost; dvoličnost pri žuželkah …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dvolíčnost — i ž (ȋ) lastnost dvoličnega človeka: njegova dvoličnost in hinavščina; te svoje dvoličnosti niti skrival ni / pisatelj se je lotil dvoličnosti strankine politike …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dnȍ — sr 〈N mn dnȁ, G dnȃ〉 1. {{001f}}geol. tvrdo tlo pod morem ili pod vodom jezera, rijeke itd. 2. {{001f}}najniži dio onoga što je izdubeno (donji dio broda, rezervoara, posude, čaše itd.) 3. {{001f}}meton. ono što je u donjem dijelu čega ⃞… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fàličnōst — ž žarg. a. {{001f}}osobina onoga koji je faličan; dvoličnost, lažnost b. {{001f}}svojstvo onoga što je falično; pogrešnost, oštećenost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hipokrízija — ž simuliranje, pretvaranje da tko ima odlike i uvjerenja kakva zapravo nema, osobito u smislu predstavljanja sebe ili drugoga kao pobožne ili moralno superiorne osobe; licemjernost, dvoličnost, prijetvornost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hipòkrit — m onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, ali iza toga skriva pravu prirodu (nepoštenje, dvoličnost i sl.); licemjer, himbenik, podlac ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dno — dnȍ sr <N mn dnȁ, G dnȃ> DEFINICIJA 1. geol. tvrdo tlo pod morem ili pod vodom jezera, rijeke itd. 2. najniži dio onoga što je izdubeno (donji dio broda, rezervoara, posude, čaše itd.) 3. meton. ono što je u donjem dijelu čega FRAZEOLOGIJA… …   Hrvatski jezični portal

  • faličnost — fàličnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA žarg. 1. osobina onoga koji je faličan; dvoličnost, lažnost 2. svojstvo onoga što je falično; pogrešnost, oštećenost ETIMOLOGIJA vidi faličan …   Hrvatski jezični portal

  • hipokrit — hipòkrit m DEFINICIJA onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, ali iza toga skriva pravu prirodu (nepoštenje, dvoličnost i sl.); himbenik, licemjer, podlac ETIMOLOGIJA grč. hypokritḗs: glumac ≃ hipo 1 + krínein: lučiti, suditi; hypókrisis:… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”