Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dvolik — dvòlik prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima dva lica, kojemu se ne razlikuje lice i naličje 2. koji se javlja u dva oblika, koji postoji ili se očituje na dva načina; dvogub, dvojak, dvovrstan ETIMOLOGIJA dvo + v. lik … Hrvatski jezični portal
dvolík — a o prid. (ȋ ȋ) 1. knjiž. ki ima dve obliki: jezik ima veliko dvolikih besed 2. redko dvolíčen: dvoliki ljudje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dvoličiti — dvòličiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA biti dvoličan, ustrajati u dvoličnosti ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnica — dvòličnica ž DEFINICIJA v. dvoličnjak ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnik — dvòličnīk m <N mn īci> DEFINICIJA v. dvoličnjak ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličan — dvòličan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je neiskren; himben, licemjeran ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnost — dvòličnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dvoličan ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnjački — dvòličnjačkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na dvoličnjake ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnjački — dvòličnjački pril. DEFINICIJA kao dvoličnjak, na način dvoličnjaka ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvoličnjak — dvòličnjāk m <N mn āci> DEFINICIJA onaj koji je dvoličan; dvoličnik ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
