- držálo
- držálo sr {{c=0}}dio koji se drži u ruci i u koji se uglavljuje pero pri pisanju; držalica, štilo{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
držálo
Look at other dictionaries:
držalo — držálo sr DEFINICIJA dio koji se drži u ruci i u koji se uglavljuje pero pri pisanju; držalica, štilo ETIMOLOGIJA vidi držati … Hrvatski jezični portal
držálo — a s (á) 1. del orodja, priprave, stroja, namenjen za držanje z rokami: zlomiti držalo kladiva; leseno držalo; držalo vesla; držalo iz plastične mase; držalo pri biču; z vso težo se je oprl na držali pri plugu // del peresnika, namenjen za držanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
drzálo — a s (á) gozd. orodje za drzanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
držáti — ím nedov. (á í) 1. imeti kaj z rokami oprijeto: držati kozarec; držati za kljuko, vrv; detektivove roke so ga čvrsto držale; držal ga je kakor v kleščah / od smeha smo se držali za trebuhe / držita se za roke // z rokami imeti oprijeto kaj zaradi … Slovar slovenskega knjižnega jezika
penholder — pȅnholder m DEFINICIJA reg. 1. držalo za pero, stalak ili posuda za držalo 2. sport način držanja reketa u stolnom tenisu [penholder stil reket se drži palcem i kažiprstom s jedne strane, udara se samo jednom stranom reketa (ob. igrači iz… … Hrvatski jezični portal
anòmija — ž 1. {{001f}}sociol. situacija u kojoj pojedinac ili društvena grupa odbacuje vladajuće ciljeve u društvu, vrednote ili dotada uobičajene oblike ostvarivanja tih ciljeva, a ne uspostavlja svoje; bezakonje, rasulo, nered 2. {{001f}}psih. gubitak… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȑžak — m 〈G dȑška, N mn dȑšci/držáci, G dȓžākā〉 dio oruđa, alata, pomagala i hladnog oružja koji se drži u ruci, za koji se drži; drška, držalica, držalo, držaljka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
násad — m 1. {{001f}}a. {{001f}}posađeno bilje; zasad b. {{001f}}meton. površina gdje je posađeno bilje 2. {{001f}}ono na što je nešto nasađeno; držak, držalica, držalo 3. {{001f}}jaja na kojima sjedi kvočka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trnòkop — m željezno oruđe nasađeno na držalo, šiljasto s jedne, plosnato s druge strane; služi pri iskopavanju kamenja i korijenja, krčenju zemljišta itd.; budak, pijuk, kramp … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šteher — štȅher m DEFINICIJA reg. zast. optičko pomagalo koje se držalo u ruci i prinosilo očima; lornjon, lornjet ETIMOLOGIJA njem. Stecher … Hrvatski jezični portal
